Pravo na pristup informacijama jedno je od osnovnih ljudskih prava i ključno je za ostvarivanje drugih prava – poput prava na obrazovanje, rad, zdravstvo i političko sudjelovanje. Za osobe s invaliditetom, informiranost nije samo pitanje tehničke dostupnosti, već i ravnopravnosti, dostojanstva i slobode izbora. Bez pravovremenih, točnih i pristupačnih informacija, ovaj dio populacije ostaje isključen iz brojnih aspekata društvenog života.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, koju je Hrvatska ratificirala 2007. godine, jasno propisuje da sve osobe s invaliditetom imaju pravo na slobodan pristup informacijama i komunikacijama, uključujući korištenje asistivnih tehnologija i pristupačnih formata.

Na nacionalnoj razini, pravo na informiranost regulirano je Zakonom o pravu na pristup informacijama, ali i nizom propisa koji uređuju pristupačnost javnih servisa, obrazovanja, zdravstva i medija. Međutim, provođenje tih prava u praksi još uvijek nije dosljedno.

Osobe s različitim vrstama invaliditeta suočavaju se sa specifičnim izazovima. Osobe s oštećenjem vida često nemaju pristup tiskanim ili digitalnim materijalima u Brailleovom pismu, zvučnom ili uvećanom formatu. Gluhe i nagluhe osobe često su isključene iz audiovizualnih sadržaja zbog nedostatka titlova ili tumača za znakovni jezik. Osobe s intelektualnim teškoćama ili mentalnim oštećenjima trebaju pojednostavljene i jasno strukturirane informacije.

Nadalje, web stranice javnih ustanova, obrazovnih institucija i medija nerijetko nisu prilagođene kriterijima digitalne pristupačnosti, unatoč zakonskoj obvezi. To stvara dodatnu barijeru u svakodnevnom životu i onemogućuje osobama s invaliditetom da donose informirane odluke o svom zdravlju, pravima, mogućnostima i sudjelovanju u zajednici.

Unatoč izazovima, postoje pozitivni primjeri. Sve više javnih servisa uvodi tekstove lakog čitanja, usluge tumača na daljinu, te pristupačne aplikacije i web platforme. Neki mediji počeli su objavljivati vijesti u znakovnom jeziku, dok pojedine nevladine organizacije kreiraju sadržaj posebno prilagođen osobama s invaliditetom.

Razvoj tehnologije, poput čitača ekrana, pretvarača teksta u govor, softvera za prepoznavanje glasa i pametnih telefona s pristupačnim sučeljima, otvorio je niz novih mogućnosti za bolju informiranost i samostalnost.

Pravo na informiranost temeljno je za ostvarivanje svih drugih prava i aktivno uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice. Osiguranje pristupačnih, razumljivih i pravovremenih informacija nije samo tehničko, već duboko etičko i društveno pitanje. Samo društvo koje komunicira na način razumljiv i dostupan svima, može se smatrati doista inkluzivnim.