Stanovanje predstavlja jedan od ključnih izazova za mlade u suvremenom društvu, s obzirom na visoke cijene nekretnina, skupi najam i niska primanja koja onemogućavaju osamostaljenje i stvaranje stabilnog doma. Situaciju dodatno otežava nedostatak državne podrške, pri čemu su visoke cijene posebno izražene u urbanim sredinama, dok nepovoljni uvjeti za najmoprimce dodatno otežavaju pristup adekvatnom smještaju. Privremeni poslovi i niska primanja mlade često drže podalje od mogućnosti dobivanja kredita, a nedovoljno razvijene poticajne mjere dodatno ograničavaju njihove opcije.

Ovakva situacija dovodi do toga da mladi dulje ostaju živjeti s roditeljima, što negativno utječe na demografsku sliku, jer se odgađa zasnivanje obitelji i smanjuje natalitet. Nesigurnost u vezi stanovanja izaziva psihološki stres i opće nezadovoljstvo, dok smanjena mobilnost radne snage i niža potrošnja utječu na gospodarstvo.

Rješavanje ovih problema zahtijeva uvođenje poticajnih politika poput subvencija za kredite i poreznih olakšica, uz gradnju povoljnih stanova kroz suradnju javnog i privatnog sektora. Regulacija cijena najamnina i poticanje dugoročnog najma ključni su za stabilizaciju tržišta, dok decentralizacija i razvoj infrastrukture mogu potaknuti mlade na život izvan velikih gradova. Osnaživanje financijske pismenosti i pružanje savjetodavnih usluga također su važni koraci. Zaključno, potrebna je koordinirana suradnja države, lokalne zajednice i privatnog sektora kako bi se mladima osigurala dostupna i sigurna stambena rješenja te omogućila bolja kvaliteta života.