Rodna ravnopravnost jedno je od temeljnih ljudskih prava i važan preduvjet za pravedno i uključivo društvo. Unatoč napretku, mnoge skupine i dalje su izložene nejednakostima, osobito starije osobe, osobe s invaliditetom, žene, obitelji skrbnika te socijalno ugroženi građani.

Kod brojnih pojedinaca neravnopravnost proizlazi iz više međusobno povezanih čimbenika. Primjerice, starija žena s invaliditetom koja živi u siromaštvu može se suočiti s diskriminacijom zbog dobi, spola, zdravstvenog stanja i socioekonomskog statusa. Takvi oblici višestruke diskriminacije često ostaju nedovoljno prepoznati.

Starije žene često imaju niže mirovine zbog prekida radnog staža povezanih s brigom za obitelj te su izloženije riziku od siromaštva i socijalne izolacije. Stariji muškarci rjeđe traže pomoć, što može negativno utjecati na njihovo zdravlje i kvalitetu života. Osobe s invaliditetom, osobito žene, suočavaju se s većim rizikom od nezaposlenosti, nasilja i društvene isključenosti, a ti su problemi još izraženiji kod socijalno ugroženih.

Socijalno ugrožene skupine, uključujući nezaposlene, osobe s niskim prihodima i jednoroditeljske obitelji, često imaju ograničen pristup osnovnim resursima. Žene u tim skupinama češće rade nesigurne i slabije plaćene poslove te preuzimaju većinu neplaćenog rada u kućanstvu, dok se muškarci suočavaju s pritiscima vezanima uz ekonomsku ulogu i nedostatak podrške.

Poseban izazov predstavljaju obitelji koje skrbe o osobama s invaliditetom. Teret skrbi najčešće preuzimaju žene, što dodatno produbljuje rodne nejednakosti, osobito ako je obitelj već u nepovoljnom socioekonomskom položaju.

Za postizanje stvarne rodne ravnopravnosti potrebno je razvijati politike koje prepoznaju višestruke oblike diskriminacije, osigurati dostupne socijalne i zdravstvene usluge, pružiti snažniju podršku skrbnicima i socijalno ugroženima te poticati zapošljavanje i ekonomsku sigurnost. Samo uključivim i sustavnim pristupom moguće je izgraditi društvo u kojem svi imaju jednake mogućnosti za dostojanstven život.

Članak je objavljen u sklopu trogodišnjeg programa „Osmijeh za sve 2“ kojega provodi Udruga mladih „Mladi u Europskoj uniji“ u partnerstvu sa zajednicom lokalne samouprave Gradom Šibenikom i Gradom Skradinom. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.