2.listopada se obilježava Međunarodni dan nenasilja koji se obilježava na rođendan najpoznatijeg “nenasilnika” na svijetu, Mahatme Gandhija.

Iako se nenasilje vrlo često poistovjećuje s pasivnošću, nenasilje je aktivan pojam i predstavlja aktivnu borbu protiv nasilja.
Može se provoditi na tri načina:
– protestom i uvjeravanjem, kao što su prosvjedi i štrajkovi,
– odbijanjem suradnje i sudjelovanja u nekim aktivnostima,
– nenasilnim aktivnostima kao što su okupacije i blokade.

Mahatma Gandhi proširio je princip nenasilja od pojedinca do društvene i političke razine. Povodom Međunarodnog dana nenasilja želimo skrenuti pažnju javnosti i odgovornim institucijama na važnost pravovremenog i primjerenog adresiranja nasilja s ciljem njegovog smanjenja, a ne perpetuiranja nasilnih obrazaca i širenja spirale nasilja.

Uz nasilje općenito, među djecom i mladima istaknuto je vršnjačko nasilje. Vršnjačko nasilje posljednjih godina postaje vrlo česta pojava. Djeca u školi, ali i izvan nje mogu biti sustavno i uzastopno uznemirivana i napadana od strane svojih vršnjaka. O vršnjačkom nasilju govorimo kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može braniti.

Često se u javnom prostoru krećemo između dva krajnja pola: umanjivanja i ignoriranja problema s jedne, te moralne panike, senzacionalizma, adresiranja nasilja novim nasiljem s druge strane, a ne vidimo da je između krajnje pasivnosti s jedne i upotrebe sile s druge strane širok spektar mogućnosti djelovanja koje mogu smanjiti nasilje i adresirati njegove uzroke. Prije eskalacije nasilja često postoji veliki broj signala i pokazatelja na koje možemo i trebamo reagirati te takvim ponašanjem stvoriti okruženje u kojem nasilje i represija neće biti poželjan način rješavanja problema. Aktualni povodi svakodnevno se mijenjaju i često senzacionalistički obrađuju. Obrazac je vrlo sličan.

Vršnjačko nasilje i nasilje u školama predmet su medijskog interesa samo kada se radi o incidentnim situacijama i upravo se kreću između tih krajnosti: umanjivanje problema u nastajanju, zanemarivanje uzroka nasilja, nesigurnost i manjkava educiranost nastavnika da se s njime nose s jedne, a prijedlozi za segregacijom problematičnih učenika, zaštitarske firme u školama, organiziranje nastavnika za drastičnije kažnjavanje učenike s druge strane. Pokušaja za adresiranje problema na vrijeme i mehanizama koji bi smanjili nasilje – premalo!

Sustavni građanski i zdravstveni odgoj i obrazovanje, kvalitetni preventivni programi, pružanje prostora grupama mladih za zajedničke aktivnosti i slobodno vrijeme, veći broj akcijskih i longitudinalnih istraživanja, identificiranje i analiza problema na vrijeme, dijalog s građanima, suradnja među odgovornima i sinergijski rad na rješavanju problema dugoročni su put prevencije i suzbijanja nasilja i njegovih manifestacija kroz nacionalizam, ksenofobiju, rasizam, klasne razlike, rodno uvjetovane uloge, obiteljsko nasilje i druge vrste iskazivanja nadmoći i opresije.

Članak je objavljen u sklopu projekta “Razumom POBIJEDIMO nasilje!” kojeg provodi Udruga mladih “Mladi u EU” u partnerstvu sa S.Š. Ivana Meštrovića – Drniš i Srednjom školom Gračac. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.