Volontiranje kao društveni fenomen ima potencijal doprinijeti društvenom zdravlju zajednice i društvu u cjelini. Također, volontiranje u sebi sadržava moć transformacije volontera- pojedinca prema većoj samouvjerenosti, osjećaju osobnog postignuća, nove profesionalne inspiracije i još puno toga. Volontiranje posebno može osnažiti pripadnike onih skupina u društvu koji su tradicionalno bili primatelji volonterskih usluga. Suprotno tradicionalnom poimanju, upravo pripadnici tzv. marginaliziranih skupina donose jedinstven paket vrijednosti, znanja i vještina u svaki volonterski program, a time i u svaku organizaciju. Ovako postavljeni volonterski programi razbijaju stereotipe i predrasude, doprinose borbi protiv diskriminacije i mijenjaju percepciju o tome što oni koji su do sada, u pravilu, gotovo uvijek bili primatelji, mogu doprinijeti društvu kao volonteri.

Osnovni preduvjet koji je potrebno ispuniti kako bi ova ideja postigla održivost je suradnja što većeg broja ključnih dionioka, a to su: neprofitne organizacije organizacije civilnog društva i ustanove koje će primijeniti program inkluzivnog volontiranja i primiti volontere; organizacije civilnog društva koje rade s marginaliziranim skupinama (udruge osoba s invaliditetom, udruge nacionalnih manjina, organizacije koje rade s beskućnicima, izbjeglicama, povratnicima, zavodi za zapošljavanje i sl.); predstavnici tijela državne uprave ključnih nositelja politike socijalnog uključivanja, zapošljavanja i razvoja volonterstva.