Jučer se u gradskoj knjižnici ”Juraj Šižgorić” održala manifestacija ‘Martinska, Martinik’. Cilj manifestacije bio je premijerno predstaviti prvi hrvatski prijevod knjige Aiméa Césairea ‘Bilježnica povratka u zavičaj’ koji je priredila Vanda Mikšić, a objavila Kulturna udruga Fotopoetika uz pomoć Francuskog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj i Grada Šibenika.

Jučerašnjim događanjem cilj je bio revitalizirati sjećanje na karipskog pjesnika Aiméa Césairea i njegov boravak u Šibeniku gdje je napisao svoje najglasovitije djelo. Povod događanju je gostovanje strip izložbe „Spirou4Rights“ koju organizira udruga Mladi u EU i koja na kreativan način približava načela Opće deklaracije o ljudskim pravima. Zajedničkim događanjem Mladi u EU i Fotopoetika žele osvijestiti kako moć tako i prava koja ima svaki pojedinac i član demokratskog društva.
Osim predstavljanja samog prijevoda knjige publika je imala priliku pogledati i dokumentarni film sniman na Karibima , u Parizu i Šibeniku ‘Bilježnica povratka u zavičaj’ koji je francuska produkcijska kuća Ego Doc snimila u povodu 100. godišnjice rođenja Aime Cesairea (2013.).

O Aimé-Fernand-David Césaireu:
martinički političar, pjesnik i dramatičar francuskog izraza (Basse-Pointe, 25. VI. 1913 – Fort-de-France, 17. IV. 2008). Skromna podrijetla, kao odličan učenik odlazi na studij u Pariz, gdje s L. Senghorom promiče crnaštvo (Négritude), nadahnuće crnačkim korijenima. Sama se riječ prvi put pojavila u njegovoj pjesmi Zapis povratka u rodnu zemlju (Cahier d’un retour au pays natal, 1938–39., objavljena 1947). God. 1939. vraća se na Martinique, gdje pokreće časopis Tropiques i zagovara dekolonizaciju. Gradonačelnik je Fort-de-Francea, zatim komunistički zastupnik (član Partije do 1956) u francuskoj Nacionalnoj skupštini, a 1958. osniva Martiničku naprednu stranku. U pjesničkim zbirkama Čudesna oružja (Les Armes miraculeuses, 1946), Sunce prerezana grla (Soleil cou coupé, 1948), Izgubljeno tijelo (Corps perdu, 1950), Okovi (Ferrements, 1960) nadrealistički priziva pobunu i rađanje novoga svijeta te obogaćuje francuski jezik afro-crnačkom metaforikom. Širom svijeta izvođena su njegova kazališna djela, od kojih je najpoznatija Tragedija kralja Kristofora (La Tragédie du roi Christophe, 1963), na temu dekolonizacije i neovisnosti, a poslije mu drame odražavaju pesimizam glede problema emancipacije od kolonijalizma. Hrvatskomu čitateljstvu Césairea je u više navrata predstavio njegov prijatelj iz pariških dana Petar Guberina.