Novosti iz udruge

Mladi Šibenčanin o svom iskustvu volontiranja u Njemačkoj!

Udruga mladih “Mladi u EU” od 2015. godine provodi  European volonteering service (EVS) putem kojeg pruža priliku mladim ljudima od 18-30 godina da volontiraju u  Šibeniku. Također, ove godine Udruga je pružila priliku mladom entuzijastu iz Šibenika Oliveru Kiplenu (20 godina) koji je želio steći iskustvo volontiranja u jednoj od europskih zemalja. Njemačka je bila njegov izbor iz više razloga, a kao jedan od razloga jest i njegovo prethodno znanje njemčakog jezika u kojemu se želio još više usavršiti.

“Poslušajte” njegov osvrt i dojmove nakon prvih mjesec dana života i volontiranja u Njemačkoj te vas možda potakne i motivira (kao što nas jest!!) na isti korak koji pruža cijelu paletu pozitivnih iskustava.

Za početak, ovim putem bih se želio zahvaliti ljudima u Udruzi mladih „Mladi u EU“ što su mi pružili priliku da odem volontirati u Njemačku. Ovdje sam samo mjesec dana, a već sad gledam svijet drugačijim očima i na tome ću im biti vječno zahvalan. Ovo je stvarno jedinstveno  iskustvo koje bih svakom predložio, dobro ne baš projekt koji traje godinu dana, ali neki kraći definitivno. Poslije ove uvodne zahvale, objasnit ću o kakvom se projektu radi –  volontiram u staračkom domu Emmaus u Beihingenu, u saveznoj državi Baden-Württemberg. Prijavio sam se za ovaj projekt jer sam želio iskusiti nešto novo, proširiti svoje horizonte, te razbiti kolotečinu u koju sam polako upadao. I tako sam prihvatio projekt i čekao datum polaska. Kad sam došao u Njemačku prvo sam upoznao koordinatora projekta i kolege (također volontere) koji dolaze preko istog programa iz Portugala i Španjolske. S njima mi se nije bio problem zbližiti jer smo uglavnom došli s istim ciljem u Njemačku. Prvih četiri ili pet dana svi skupa smo proveli u gradu Freiburgu  gdje su nas uputili u koje će ustanove svako ići (iako smo svi prije dolaska znali gdje ćemo volontirati), što možemo očekivati, te koje su naše obaveze u tim ustanovama. Također nam je koordinator projekta pokazao grad, te nas je naučio  malim trikovima s kojima nam je puno olakšao život u Njemačkoj. Kasnije su nas razvrstali po ustanovama gdje ćemo volontirati i živjeti idućih godinu dana. Da budem iskren, meni je tek desetak dana poslje dolaska, što bi se reklo, došlo u glavu da sam u Njemačkoj. Najveća prepreka koju sam morao zaobići je ta da odlazim od obitelji, prijatelja i općenito grada u kojem sam proveo 19 godina života, ali činjenica da sam se sa ostalim volonterima brzo sprijateljio  uvelike mi je  pomoglo da preživim taj prvotni šok. Također, mnogo su mi pomogli i ljudi iz ustanove u kojoj volontiram –  i zaposlenici, i volonteri iz ostalih zemalja svijeta jer ovdje su svi nevjerovatno ljubazni i dragi, pa je tako ta tranzicija glatko prošla. I još jedan plus je činjenica da ovdje ima puno Hrvata, Bosanaca i ostalih „balkanaca“ tako kad me uhvati želja za pričati na hrvatskom jeziku imam s kime jer, vjerujte mi, čovjek se umori od stalnog prevođenja i ponekad ti nedostaje razgovor na materinjem jeziku. I tako dolazimo do jedne od glavnih zapreka – jezik. Ovdje ima ljudi što znaju (osim njemačkog) engleski, ali nema ih puno tako da je komunikacija ponekad problem. Ali na svu sreću, učio sam njemački u srednjoj školi, pa se mogu snaći. Super je stvar što su nam organizirani tečajevi njemačkog jezika tako da će taj problem s vremenom nestati. Još jedan od manjih problema jest prijevoz.  Smješten sam u malom selu gdje nema ništa zanimljivo, a prvi veći grad Nagold je udaljen 20 – 25 minuta autobusom. Tako da kad sam, na primjer, slobodan za vikend nemam što raditi jer vikendom busevi ne voze često, a ovdje nema ništa zanimljivo. Ali taj problem rješavamo (ja i ostali volonteri) tako da se međusobno družimo, pričamo i zabavljamo što je i veoma zanimljivo jer nas ima iz svih krajeva svijeta i time ubijamo dosadu. Moje mišljenje je da je u konačnici to i cilj projekata kao ovaj u kojem ja sudjelujem – da upoznamo što više različitih ljudi, različitih kultura jer time uvelike unapređujemo sami sebe kao osobe i bogatimo se nezaboravnim iskustvima.


For the start, I would like to thank the people in the Youth Association „Youth in EU“ which gave me the opportunity to go to Germany. I’ve only been here for a month now, but already now I’m see the world with different eyes and I will be eternally grateful to them. This is a really unique experience I would suggest to anyone (mybe not a project that lasts a one whole year but some shorter period definitely).  After these introductory remarks, I will explain little bit about the project in which I participate – I volunteer at the Emmaus nursery home in small citty called Beihingen, in the federal state of Baden-Württemberg. I applied for this project because I wanted to experience something new, expand my horizons, and break the  monotony I was slowly attacking. So I accepted the project and waited for the departure date. When I came to Germany I first met the project coordinator and colleagues (also volunteers) coming through the same program from Portugal and Spain. I did not have a problem connect with them because we mainly came with the same goal in Germany. For the first four or five days we spent all the time in Freiburg, where we were told which institutions would go everywhere (although we all knew before and where we would volunteer), what can we expect and what are our obligations to these institutions. The project coordinator also showed us the city and taught us some little tricks that made life much easier for us in Germany. Later, we were sorted by institutions where we will have our volunteering experience and live for the next year. To be honest, it was only a dozen days after my arrival that, I would say, came to my head that I was in Germany. The biggest obstacle I had to avoid was to leave my family, friends, and generally the city where I spent 19 years of age, but the fact that I was quick to make friends with other volunteers helped greatly to survive that initial shock. Also, a lot of people helped me from the institution where I volunteere – employees, and volunteers from other countries of the world because here they are all incredibly kind and dear, so this transition has passed smoothly. And another plus is the fact that there are a lot of Croats, Bosnians and other “Balkans” , so  if I  wish to speak in Croatian I have opportunity. This fact is very important because,  believe me, man is tired of constant translation and sometimes you miss a conversation in your native language . And so we come to one of the main obstacles – the language. Here are people who know (except German) English, but there are not so many of them, so  communication is sometimes a problem. But luckily, I learned German in high school so find the wax to manage the problem. It is a great thing that we have organized German language courses so that this problem will eventually disappear. Another of the minor problems is transportation. I am located in a small village where nothing is interesting, and Nagold’s first major city is 20 to 25 minutes by bus. So when I’m free for a weekend, for example, I have nothing to do because weekend buses do not drive, and there is nothing interesting here. But we solve this problem (I and other volunteers) so we are socializing, talking and having fun, which is very interesting because we are from all over the world and we are killing boredom. My opinion is that this is ultimately the goal of projects like this one in which I participate – to get to know as many different people and cultures as we greatly improve ourselves as individuals and get rich with unforgettable experiences.