U seriji članaka koje objavljujemo u sklopu obilježavanja Dana Europe danas ćemo predstaviti dva političara koji su zadužili buduće generacije europljana svojim političkim aktivnizmom i doprinosu stvaranju Europske unije. Riječ je o Altiero Spinelliu i Jean Monnetu.

Altiero Spinelli rođen je u Rimu 31. kolovoza 1907. u socijalističkoj obitelji. U vrlo ranoj dobi postao je politički aktivan u Talijanskoj komunističkoj partiji. Godine 1926, uhićen je i osuđen pred Mussolinijevim fašističkim specijalnim sudom na 16 godina i 8 mjeseci pritvora. U razdoblju dok je odsluživao kaznu na malom otoku Ventotene, njegove su se federalističke ideje počele oblikovati. Proučavajući fedaralističke ideje te istovremeno razočaranje u stajališta Komunističke partije nagnali su ga na napuštanje iste te pridruživanje federalistima. Tijekom svog boravka u Ventotenu, Spinelli je čitao djela nekoliko federalističkih teoretičara. Inspiriran njihovim mislima i idejama, sastavio je, zajedno s drugim političkim zatvorenicima, Ventotenski manifest u kojem je izložio viziju budućnosti Europe. Ovaj je manifest jedan od prvih dokumenata koji se zalaže za europski ustav. Tijekom 1960-ih Spinelli je bio vladin savjetnik i istraživač, osnovao je Institut za međunarodne poslove u Rimu i bio član Europske komisije od 1970. do 1976. godine. Dana 14. veljače 1984. Europski parlament je ogromnom većinom usvojio njegov prijedlog i odobrio „Nacrt ugovora o uspostavi Europske unije“, takozvani „Spinellijev plan“. Iako nacionalni parlamenti nisu podržali sporazum, dokument je pružio osnovu za Jedinstveni europski akt iz 1986. godine koji je otvorio državne granice za zajedničko tržište i za Sporazum iz Maastrichta iz 1992.

Jean Omer Marie Gabriel Monnet rođen je 9. studenog 1888. u gradu Cognac u Francuskoj. Nakon što je sa 16 godina završio školu, otac ga je poslao u London da radi za obiteljski posao prodaje konjaka, shvativši da ga zbog izvanrednih interpersonalnih vještina njegova sina čini izuzetno pogodnim za karijeru u međunarodnom poslovanju. Njegova molba za upis u vojsku odbijena je iz zdravstvenih razloga 1914. Kako bi mogao služiti svojoj zemlji na drugi način, obratio se francuskoj vladi s prijedlogom za bolju koordinaciju ratnih zaliha s Britanijom. Ovaj je prijedlog naišao na odobravanje i francuski predsjednik ga je učinio ekonomskim posrednikom između Francuske i njenih saveznika. Tijekom Drugog svjetskog rata skoro je uvjerio britanske i francuske vođe, Churchilla i de Gaullea, da stvaraju potpunu političku zajednicu dviju zemalja u borbi protiv nacizma, ali taj plan nije uspio u posljednjem trenutku. Nakon toga je Monnet ponudio svoje usluge britanskoj vladi koja ga je poslala u Sjedinjene Države da nadgleda kupnju ratnih potrepština. Impresionirajući američkog predsjednika Roosevelta, ubrzo je postao jedan od njegovih pouzdanih savjetnika i pozvao ga da proširi proizvodne kapacitete vojne opreme u Sjedinjenim Državama i prije nego što su SAD ušle u rat. Monnet je 1943. postao član francuskog Odbora za nacionalno oslobođenje, de facto francuske vlade u egzilu. Pod sve većim međunarodnim napetostima, Monnet je prepoznao da je vrijeme da se poduzmu stvarni koraci prema europskom jedinstvu i on i njegov tim započeli su raditi na konceptu Europske zajednice. 9. svibnja 1950., Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova, u ime francuske vlade dostavio je takozvanu “Schumanovu deklaraciju”. Ovu Deklaraciju pokrenuo je i pripremio Monnet te predložio da se sva njemačko-francuska proizvodnja ugljena i čelika stavi pod nadzorno tijelo. Ideja koja se krije iza toga bila je da, ako bi proizvodnju ovih resursa podijelile dvije najmoćnije zemlje na kontinentu, to bi spriječilo bilo kakav budući rat. Ova je deklaracija postavila temelj Europskoj zajednici za ugljen i čelik, prethodnici Europske gospodarske zajednice i kasnije Europske unije.

Projekt financira:

Ovaj je članak izrađen uz financijsku podršku Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Sadržaj ovog članka u isključivoj je odogovornosti udruge mladih ”Mladi u Europskoj uniji” i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva.