Temeljno pravo osoba s invaliditetom jest i pravo na seksualnost. Seksualnost uključuje spol, rodne identitete i uloge, seksualnu orijentaciju, erotizam, ugodu, intimnost i reprodukciju. Seksualnost kao važno obilježje čovjeka obuhvaća doživljavanje i izražavanje seksualnog ponašanja, emocija, želja, misli, stavova, vrijednosti, ponašanja, identiteta, uloga i odnosa.

Seksualna prava uključuju određena ljudska prava koja su već priznata u različitim međunarodnim pravnim izvorima, poput prava na reproduktivno zdravlje, jednakost i nediskriminaciju, slobodu od mučenja ili okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, poštivanje privatnosti, ostvarivanje najviših standarda zdravstvene zaštite i socijalne sigurnosti, sklapanje braka i zasnivanje obitelji, roditeljstvo, pristup informacijama i edukacijama, slobodu izražavanja i mišljenja te na učinkoviti pravni lijek ukoliko dođe do nepoštivanja temeljnih prava.

Kod osoba s invaliditetom pravo na seksualnost povezano je s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom kroz promociju i osiguranje jednakosti i nediskriminacije, podizanje svijesti, pristupačnost, slobodu od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, zaštitu osobnog integriteta osobe, slobodu izražavanja i mišljenja te pristup informacijama, poštivanje privatnosti, poštivanje doma i obitelji, obrazovanje i zdravlje. Seksualnost je temeljno pravo svakoga odraslog pojedinca, sastavni dio identiteta osobe, te ne nestaje zbog invaliditeta osobe.

Osobe s invaliditetom su seksualna bića, sposobna i željna imati pozitivne seksualne živote, dok sam invaliditet ne umanjuje želju osobe za intimnošću i pripadanjem. Postoje vanjski i unutarnji činitelji koji utječu na seksualnost i reproduktivna prava osoba s invaliditetom, gdje unutarnji (osobni) uključuju znanje, stavove i ponašanje, dok su vanjski činitelji obrazovanje, životni partner, materijalni status, transport, bavljenje sportom i pristupačnost zdravstvene skrbi.

Nedovoljno znanje o seksualnosti te spolnom i reproduktivnom zdravlju dovodi do manjka samopouzdanja i nemogućnosti postizanja sretnog života. Osobe s invaliditetom lakše će postići zadovoljavajuću kvalitetu života ukoliko se informiraju o seksualnosti, spolnom i reproduktivnom zdravlju, zdravstvenoj skrbi koja bi trebala biti pristupačnija kao i zainteresiranost stručnjaka za bolje razumijevanje potreba i problema osoba s invaliditetom.

Upravo negativni stavovi u društvu o seksualnosti osoba s invaliditetom rezultiraju diskriminacijom i činjenicom da osobe s invaliditetom nemaju mogućnost ostvarivanja seksualnih prava ali i osporavanjem seksualnosti osoba s invaliditetom. Mnogobrojni su stereotipi i predrasude koje rezultiraju diskriminacijom prava na seksualnost i stigmatizacijom osoba s invaliditetom temeljem seksualnosti. Osobe s invaliditetom smatra se aseksualnim ili hiperseksualiziranim. Seksualnost je sastavni dio života, neovisno o tome želi li ju osoba iskazivati ili ne. To je individualno pravo koje se mora poštivati. Seksualnost većine osoba s invaliditetom uopće se ne razlikuje od seksualnosti većine osoba bez invaliditeta. Osobama s invaliditetom potrebno je omogućiti ostvarivanje prava na seksualnost i sustavno raditi na uklanjanju prepreka s kojima se susreću po pitanju ostvarivanja navedenog prava.

Članak je objavljen u sklopu provedbe trogodišnjeg programa „Osmijeh za sve 2“ kojeg provodi Udruga mladih „Mladi u EU“ u partnerstvu sa jedinicom lokalne samouprave Gradom Šibenikom i Gradom Skradinom. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.