Osobe s invaliditetom teško su zapošljava kategorija nezaposlenih osoba, kaže podatak s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tek mali broj osoba s invaliditetom ima posao, mnogi su duže vremena nezaposleni, a mnogi nemaju nikakvog radnog iskustva pa se, između ostalog, i zbog toga ne mogu zaposliti.

Nekoliko je razloga takvoj situaciji. Najprije, kod zapošljavanja u središte pozornosti uglavnom dolazi invaliditet, umjesto sposobnosti, kompetencija i motiviranosti osobe za rad. Drugi su razlozi predrasude koje nastaju zbog neznanja i nezainteresiranost poslodavaca i javnosti za upoznavanje s različitim vrstama invaliditeta i potrebnim tipovima podrške.

Nemogućnost pronalaženja ili zadržavanja posla zbog raznih oblika diskriminacije, negativna percepcija invaliditeta, kulturne i prostorne prepreke – sve su to faktori koji vode do siromaštva i socijalne isključenosti osoba s invaliditetom.

Žene s invaliditetom u dodatnom su riziku. Na primjer, u nezadovoljavajućim uvjetima stanovanja (bez osnovnih priključaka za struju, vodu, kanalizaciju, poljski WC, skučeni prostor) živi 12,4 posto žena s invaliditetom,

Zapošljavanje je uvjetovano mogućnošću obrazovanja, a statistički podaci daju crnu sliku: 72,8 posto od ukupnog broja žena s invaliditetom nema završenu osnovnu školu ili ima završenu samo osnovnu, a 18,2 posto ima završenu srednju školu.

Promjena perspektive, upoznavanje i razumijevanje različitih vrsta invaliditeta, kvalitetna edukacija poslodavaca i podrška osobama s invaliditetom neki su od ključnih koraka prema kvalitetnijem i ugodnijem životu osoba s invaliditetom. Naravno, uloga države u osiguranju uvjeta je ključna.

Briga unutar sustava socijalne skrbi sustav ne smije počivati samo na davanju novčanih naknada. Osoba s invaliditetom želi ostvariti svoje potencijale, želi se obrazovati, želi raditi i želi imati pravedan zdravstveni sustav koji je podržava. Potrebno je sustavno organizirati podršku i dati osobama s invaliditetom sve potrebne resurse za ostvarivanje vlastitih životnih ambicija

Članak je objavljen u sklopu provedbe trogodišnjeg programa „Osmijeh za sve“ kojeg provodi Udruga mladih „Mladi u EU“ u partnerstvu sa jedinicom lokalne samouprave Gradom Šibenikom. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.