Volontiranje je danas osnova većine nevladinih organizacija i građanskih inicijativa, studentskih pokreta ili profesionalnih udruženja. Uloga je volontera/ki važna i za mnoge dobrotvorne ustanove u kojima mogu biti uvelike ili čak potpuno odgovorni/e za rad organizacije doprinoseći svojom stručnošću, ali i štedeći novac.

U nekim zemljama zapadne Europe, na volonterskom se radu temelji sustav socijalne pomoći i rad socijalnih i zdravstvenih ustanova. No volonteri/ke nisu samo prisutni/e da bi predstavljali/e jeftinu radnu snagu, već svojim prisustvom pridonose ostvarivanju postojećih mogućnosti organizacije, kreiranju novih te unose novu dimenziju u radno okruženje. Volonteri/ke proširuju horizonte i organizaciji i plaćenom osoblju: mogu kritičnije ukazati na greške jer su neopterećeni/e strahom od gubitka posla, unose u organizaciju širok raspon znanja, iskustava, vještina, talenata, stručnosti i drugu perspektivu u rješavanju problema, unose različitost u smislu dobi, stupnja obrazovanja, spola, stavova i uvjerenja, a vrlo često unose i element strasti i entuzijazma na radno mjesto. Mogu biti inovativniji/e i često su spremniji/e preuzeti rizik, jer osim što mogu pomagati u provođenju glavnih aktivnosti organizacije/institucije imaju mogućnost kreirati i provoditi svoje projekte. Povećavaju kapacitet i kvalitetu rada jer mogu usmjeravati svoju energiju i vrijeme na jedan zadatak i tako ga obavljati kvalitetnije od plaćenog osoblja. Često upravo volonteri/ke osiguravaju kontinuitet rada u organizacijama civilnog društva koje nemaju plaćeno osoblje. U takvim organizacijama, koje počivaju isključivo na volonterskom radu, oni/e rade i više i kvalitetnije od plaćenog osoblja u drugim organizacijama jer su s jedne strane primorani/e stalno dokazivati svoju stručnost, kompetentnost i sposobnost, a s druge strane rad organizacije ovisi isključivo o njihovom angažmanu. I danas se, nažalost, od strane nekih institucija i organizacija u Hrvatskoj još uvijek susrećemo s nerazumijevanjem za takve volonterske organizacije (u pravom smislu te riječi) i s nepriznavanjem njihovog volonterskog angažmana kao jednakovrijednog rada. No, to je zadatak koji je, čini se, vječno pred nama: boriti se protiv predrasuda da su volonteri/ke amateri/ke i boriti se za priznavanje njihovog truda i angažmana u društvu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu ESF projekta „Činimo dobro – VOLONTIRAJMO !“, koji je sufinanciran sredstvima EU iz Europskog socijalnog fonda i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.