Uzroci ovisnosti stanja su (unutarnja ili vanjska) koja stvaraju okvir za ovisničko ponašanje. Pod okvirom se podrazumijeva struktura potreba i želja koje proizlaze iz navedenih stanja. Uzroci mogu biti intrapsihičke prirode (tjelesna ili psihička bolest, teškoće u emocionalnom ili kognitivnom funkcioniranju, pobudljivost i sl.) ili socijalno uvjetovani (narušena obiteljska situacija, utjecaj vršnjaka, dosada i sl.). Pojedini uzroci mogu uključivati i psihičke i socijalne utjecaje istodobno pa je njihov zasebni utjecaj teško ekstrapolirati, a to je ponekad važno učiniti kako bi se na iste moglo djelovati. To je, na primjer, slučaj sa zabavom, neznanjem i drugima za koje nije uvijek sasvim jasno proizlaze li više iz osobina pojedinca ili iz utjecaja kojima je taj pojedinac u okolini izložen, ali vrlo je vjerojatno posrijedi oboje.

Uzročnici su neposredno povezani s uzrocima i iz njih proizlaze, samo što predstavljaju sasvim konkretne činitelje unutar navedenih skupina uzroka, a koji se daju identificirati i konkretizirati. Na primjer, tjeskobu koju osjeća zbog nemogućnosti zadovoljenja neke svoje potrebe pojedinac može pokušati ublažiti opijanjem alkoholom koji, kako je poznato, ima izrazito anksiolitičko djelovanje. Kod mladih roditeljska zabrana izlazaka također potiče tjeskobu koje će se pojedinac možda pokušati riješiti opijanjem ili „bijegom“ od stvarnog svijeta u svijet droge.

Motivi za drogiranjem pobude su koje ovisničko djelovanje čovjeka usmjeravaju u određenom smjeru i k određenom cilju (nabavci i uzimanju droge) te održavaju to djelovanje. Kako su motivi povezani s potrebama (i sa željama), tada je jasno da će u pristupu analizi motiva koji (p)održavaju ovisničko ponašanje interes biti usmjeren analizi potreba.

Povodi su oni neposredni „okidači“ koji čovjeka uvode u svijet ovisničkog ponašanja. Na primjer, nakon svađe s djevojkom mladić može pokušati tugu i frustraciju „ubiti“ u alkoholu; student, kako bi se opustio prije ispita, može konzumirati marihuanu. Primjera je bezbroj. Na sličan način na koji su usko povezani uzroci i uzročnici, slično su i blisko povezani motivi i povodi pa treba biti vrlo osjetljiv pri analizi njihovih utjecaja, odnosno potrebno je dobro poznavati psihofizičko i psihosocijalno funkcioniranje ljudi općenito i svakoga pojedinca osobno. Stoga u multidisciplinarnim timovima koji se bave prevencijom i suzbijanjem ovisnosti (uključujući i liječenje) značajno mjesto uz liječnike imaju i psiholozi i sociolozi i socijalni radnici, ali i stručnjaci drugih profila.

Kako je ovisnost o psihoaktivnim drogama danas nedvojbeno shvaćena kao kronična recidivirajuća bolest mozga, ali i kao društveni problem prilagodbe na pojavu ovisničkog ponašanja pojedinca, svakako na održavanje takvoga ponašanja utječu i socijalni činitelji. Modeliranje ponašanja, posebno djece i mladih, jedan je od najvažnijih oblika socijalnog učenja, i što je u okruženju više njihovih vršnjaka koji se rizično ponašaju, povećava se i rizik i vjerojatnost da će više „netaknutih“ preuzeti ovakve obrasce ponašanja kao vlastite. Međutim, nije samo učenje proces koji je važan za razvoj i održavanje ovisničkog ponašanja. Posezanje za štetnim tvarima kao što je droga povezano je s nizom činitelja koji su kompleksni, a po svojoj su naravi biološki, psihološki i socijalni; rizični činitelji za razvoj problema i/ili poremećaja proizlaze iz međudjelovanja živčanog sustava, ostalih tjelesnih sustava, obrazaca ponašanja, kognitivnog funkcioniranja i okolinskih činitelja, pa se u skladu s time ovakav pristup razumijevanju problema ovisnosti naziva biopsihosocijalni pristup.

Članak je objavljen u sklopu jednogodišnjeg projekta „Ovisnost – put u ropstvo“. Cilj projekta je informirati javnost o oblicima, štetnosti i prevenciji svih oblika ovisnosti. Projekt provodi Udruga mladih „Mladi u Europskoj uniji“ , u partnerstvu s Općinom Pirovac i Zavodom za javno zdravstvo Šibensko – kninske županije. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva zdravstva.