It all began one day, when I boldly decided to ask a question to none other than the European parliament on Instagram. It was the International Day of Charity and their post that day described the work done by young Europeans willing to share their time, effort and skills to help society prosper.

This led to my discovery of the European Solidarity Corps and all the awe-inspiring activities they’re involved in. They answered me, I joined, and the rest is history. That same day, I discovered Udruga Mladih u EU, and after some hours of anxious clicking and typing to discover more, I finally gathered up the courage to apply for a voluntary experience.
What truly motivated me? To answer it in short, I must begin by saying that since an early age I have had a fascination for volunteering and have actively done so as an extracurricular during my high school and university days. During my studies I have had the added experience of working, mostly for the private sector. An experience which made me, and which was highly motivating at the time. However, trying to create growth for a company or to raise its productivity and revenue slowly became less motivating compared to the achievement I felt after giving back to society through volunteering. So, as at the end of each day, this realization grew sounder, I came to a simple conclusion: I needed to put my full time and effort into trying to make the world a better place.
This thought had been brewing on the back of my mind for some time though, and it led to my choice to study International Relations in my Master’s studies. Which finally leads me to the direct motivation for deciding to join Mladi u EU. To be very frank, I realized I grew immensely during my Master’s studies, and I became more aware of the work of the EU, much more then I was previous to my IR degree. Hence, I became more active in trying to discover more on the activities, policies and most importantly the ideology of the EU, stemming from its formation and history. And I embraced it, I came to understand that it was the sort of political and societal movement that I wanted to get on board with. Mladi u EU does with students what I wish had been done with me when I was a younger student, it helps raise awareness in younger generations about topics that, although very often disregarded, affect us all, and need to be more readily available to a demographic that is often troublesome to reach. And thus, I can say that I believe in the work that is done here, and am hoping to finally become a real helping hand in this movement, not just as an after-work activity as in the past, but with full-time dedication.
And, last but not least, Šibenik is a town that is not hard to look at, to say the least. It faces one of the most breathtaking seas of the Mediterranean. Let’s just say this was not a discouraging factor!

——————————————————————————————————————————————————————————————————————

Sve je započelo jednog dana, kada sam skupila hrabrosti postaviti pitanje direktno Europskom parlamentu na Instagramu. Bio je to Međunarodni dan milosrđa i njihov je post tog dana opisivao rad mladih Europljana koji su voljni podijeliti svoje vrijeme, trud i vještine kako bi pomogli društvu da napreduje.
To me je dovelo do otkrića European Solidarity Corps-a i svih inspirativnih aktivnosti u kojima su uključeni. Odgovorili su mi, pridružila sam se, a ostalo je povijest. Istog dana otkrila sam Udrugu Mladih u EU i nakon nekoliko sati uznemirenog klikanja i tipkanja kako bih otkrila još, napokon sam skupila hrabrosti i prijavila se za dobrovoljno iskustvo.
Što me uistinu motiviralo? Da bih odgovorila na ovo pitanje, moram započeti rekavši da sam od malih nogu bila fascinirana volontiranjem i aktivno to činila kao izvannastavnu aktivnost tijekom svojih srednjoškolskih i sveučilišnih dana. Tijekom studija sam stekla radno iskustvo, uglavnom za privatni sektor. To me iskustvo izgradilo, i u to mi je vrijeme bilo vrlo motivirajuće. Međutim, stvaranje rasta za tvrtku ili povećanja njezine produktivnosti i prihoda, polako je postajao manje motivirajući u usporedbi sa satisfakcijom koju sam osjećala nakon volonterskog rada. Kako je na kraju svakog dana ta spoznaja postajala sve snažnija, došla sam do jednostavnog zaključka: trebam uložiti više vremena i truda pokušavajući učiniti svijet boljim mjestom.
Ta me je misao dosta vremena pratila i zbog nje sam izabrala studij međunarodnih odnosa na magisteriju. Što me konačno dovodi i do direktne motivacije za odluku o pridruživanju Mladima u EU. Da budem vrlo iskrena, shvatila sam da sam neizmjerno narasla tijekom magistarskog studija i postala sam svjesnija važnosti rada EU-a, puno više nego što sam bila prije studija. Stoga sam postala i aktivnija, trudeći da otkrijem više o aktivnostima, politikama i najvažnije o ideologiji EU-a, koja proizlazi iz njezinog nastanka i povijesti. I prihvatila sam ju, shvativši da je to vrsta političkog i društvenog pokreta kojem se želim priključiti. Mladi u EU osvještava studente, kako bih bila voljela da su i mene informirali u mlađim danima. Udruga pomaže u podizanju svijesti kod mlađih generacija o temama koje, iako se često zanemaruju, utječu na sve nas i trebaju biti lakše dostupne jednoj mlađoj populaciji do koje je često problematično doći. Stoga mogu reći da vjerujem u posao koji se ovdje odrađuje i da se nadam da ću napokon stvarno pomoći u ovom pokretu, ne samo kao izvanredna aktivnost nakon posla kao u prošlosti, već sa potpunim posvećivanjem .
I, posljednje, ali ne manje važno: Šibenik je najblaže rečeno grad prelijepih pogleda od kojih zastaje dah. On se zrcali u jednom od najljepših mora Sredozemlja. Dakle, recimo samo da izbor mjesta rada sigurno nije bio obeshrabrujući faktor!