Mogućnost bavljenja  sportom  dio je pojma zaštite prava osoba s invaliditetom. Sport je moćni instrument uključivanja i integracije osoba s invaliditetom. Zato im je važno garantirati sportsko pravo da bi se mogle potpuno izraziti i uključiti u društvo.

U tu svrhu postoje uređena  narodna i međunarodna prava, kao što su UNESCO Međunarodna povelja o tjelesnom obrazovanju, aktivnosti i sportu (Pariz, 1978.) te Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (usvojena u New Yorku 2006. godine). Sport može pomoći osobama s invaliditetom na više načina. Godine 1944. liječnik Ludwig Guttman uveo je sportske aktivnosti u rehabilitacijske centre. Ubrzo je postalo jasno koliko  je  uspješno pomoglo stanju fizičkog i mentalnog zdravlja osoba s invaliditetom. Taj se pojam potvrdio uvođenjem Paraolimpijskih igara 1960. godine. Uz to ide poznata činjenica da je sport važan edukacijski instrument koji omogućuje svim ljudima, a ne samo osobama s invaliditetom, poboljšavanje vlastitih kognitivnih sposobnosti, te im daje  veću autonomiju. Sport u funkciji unaprjeđenja kvalitete života opće je prihvaćena teza kao i znanstveno potvrđena činjenica multidimenzionalnog utjecaja kinezioloških aktivnosti na subjektivnu procjenu kvalitete života pojedinaca s invaliditetom.

Bavljenje sportom povezano je u pozitivnom smjeru sa svim domenama kvalitete života osoba s invaliditetom neovisno o kategoriji kojoj pripadaju. Uključivanjem u sportske aktivnosti omogućuje se inkluzija pojedinaca  u širu društvenu zajednicu, stjecanje novih motoričkih i socijalnih vještina te kroz učenje specifičnih motoričkih zadataka, osoba s invaliditetom maksimalno koristi preostale motoričke sposobnosti čime se utječe na postizanje njihove maksimalno moguće neovisnosti unutar granica njihovih funkcionalnih sposobnosti.

Vrlo je važno dati im podršku i vodstvo kako bi najbolje i najpravilnije iskoristili sportsku aktivnost radi vlastitog fizičkog i mentalnog zdravlja. Nije svaki sport idealan za svaku invalidnost te je važno upitati stručno medicinsko osoblje  za savjet.

Iako u teoriji osobe s invaliditetom imaju uređena prava za normalno bavljenje sportom, u praksi to nije uvijek tako. Naprotiv, često se ovaj pojam može smatrati utopijom, jer se i dalje gleda u njih sa strahom i nepovjerenjem. Da ne spominjemo koliko sportski objekti nisu ustvari prilagođeni osobama s invaliditetom.

Borba radi zaštite sportskog prava osoba s invaliditetom i dalje je u toku. No to ne mora biti samo njihova borba, nego i svačija. Ako je istina da „ujedinjeni smo jači, a razjedinjeni propadamo“, onda moramo svi skupa podizati svoj glas da nas svi čuju.

Članak je objavljen u sklopu provedbe trogodišnjeg programa „Osmijeh za sve“ kojeg provodi Udruga mladih „Mladi u EU“ u partnerstvu sa jedinicom lokalne samouprave Gradom Šibenikom. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.