Razumna prilagodba
Razumna prilagodba uvedena je u pravo Europske unije Direktivom 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. godine o uspostavi okvira za jednako postupanje u području zapošljavanja i odabira zvanja.
Članak 5. Razumne prilagodba za osobe s invaliditetom kaže: „kako bi se zajamčilo poštivanje načela jednakog postupanja u odnosu na osobe s invaliditetom, osigurati će se razumna prilagodba. To znači da su poslodavci dužni poduzeti odgovarajuće mjere, tamo gdje je to potrebno, kako bi omogućili osobi s invaliditetom pristup zapošljavanju, sudjelovanje ili napredovanje u poslu ili pohađanje izobrazbe ukoliko takve mjere ne bi za poslodavca predstavljale nesrazmjeran teret. Taj se teret neće smatrati nesrazmjernim ukoliko se u dovoljnoj mjeri podupre mjerama koje postoje u okviru politike za zaštitu osoba s invaliditetom dotične države članice.
Razumna prilagodba znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nesrazmjerno ili neprimjereno opterećenje kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima. Kao takva, razumna prilagodba jedan je od osnovnih preduvjeta ostvarivanja svih ljudskih prava osoba s invaliditetom pa tako i prava na rad.
Sukladno Zakonu o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (NN, br. 107/07) pravobraniteljica štiti, prati i promiče prava osoba s invaliditetom zajamčena međunarodnim dokumentima čiji je potpisnik Republika Hrvatska, a koji su po pravnoj snazi iznad nacionalnih zakona. Osim toga, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je nadležno tijelo za suzbijanje svih oblika diskriminacije na osnovi invaliditeta i zdravstvenog stanja sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08, 112/12).
Kada se govori o zapošljavanju i radu osoba s invaliditetom, Direktiva u svojoj preambuli naglašava da je potrebno osigurati odgovarajuće odnosno učinkovite i praktične mjere za prilagodbu radnog mjesta invaliditetu, primjerice prilagodbom prostorija i opreme, rasporeda radnog vremena, raspodjelom zadataka ili osiguranjem sredstava za osposobljavanje ili uvođenja u rad.
Poslodavac mora ukloniti prepreke (ne samo fizičke barijere) koristeći razumnu prilagodbu. U suprotnom, osoba s invaliditetom je, u slučaju neispunjenja te obveze, žrtva diskriminacije. Prilagodbe moraju učinkovito uklanjati barijere i neravnopravnost na radnom mjestu. Različite osobe trebaju različite prilagodbe, čak i u slučaju kada imaju ista ili slična oštećenja. Ponekad će biti potrebno napraviti više preinaka i podešavanja kako bi se uklonile ili smanjile prepreke, međutim, poslodavac to možda neće biti u mogućnosti prepoznati. Stoga je nužno da poslodavac i zaposlenik odnosno kandidat za posao, osoba s invaliditetom, surađuju kako bi se identificirale prepreke i iste uspješno uklonile. U pronalaženju odgovarajućih rješenja u kontekstu razumne prilagodbe, možda će biti potrebno potražiti stručnu pomoć.
Članak je objavljen u sklopu provedbe trogodišnjeg programa „Osmijeh za sve 2“ kojeg provodi Udruga mladih „Mladi u EU“ u partnerstvu sa jedinicom lokalne samouprave Gradom Šibenikom i Gradom Skradinom. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.