Osobe sa invaliditetom su bogat i često zaboravljen izvor ljudskih resursa u skoro svim profesijama. Iskustva članova Mreže poslodavaca koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom ocjenjuju radnike sa invaliditetom kao prosječne ili iznad prosjeka u obavljanju zadataka, redovnosti dolaska na posao i poštovanju pravila o sigurnosti i zdravlju na radu.  

Također, osobe sa invaliditetom često mogu da budu lojalnije poslodavcima koji ih angažiraju. Osim što osobe sa invaliditetom mogu svojim vještinama i vrijednim radom da doprinesu uspješnosti poduzeća, poduzeća mogu i da se pohvale raznolikošću radne snage koja reflektira raznolikost društva. Ovo posebno može otvoriti i više onih klijenata/kupaca/potrošača na koje poduzeće ne obraća posebnu pažnju.  

Korporativna kultura i društveno odgovorno poslovanje spadaju u moderne koncepte kojima se poduzeća okreću gradeći pozitivnu sliku o sebi u očima investitora i kupaca/klijenata. Usvajanje politika koje reflektiraju uzdržavanje od bilo kakve diskriminacije, poštovanje potreba i interesa zaposlenih i svijesti o utjecaju poduzeća na društvo nisu vezani za veličinu poduzeća. 

Tako se sva ona koja ih usvoje i primjenjuju mogu pohvaliti i svojim aktivnim doprinosom razvoju humanog društva. Zapošljavanje osobe sa invaliditetom može donijeti poduzeću inovativnost u organizaciji i provođenju aktivnosti, kao i pronalaženje alternativnih rješenja. 

Talent, sposobnost, upornost, odgovornost i odanost su samo neke od mnogih osobina koje želite pronaći u vašim zaposlenicima. Međutim, to nisu osobine koje vidite na prvi pogled kad sretnete kandidata  za posao. Nadate se da ćete ih uočiti u procesu zapošljavanja i intervjua za posao, ali jedino kada možete znati sigurno da li kandidat ima te osobine, jeste nakon što zaposlite kandidata i s tim mu/joj pružite priliku da se dokaže. Osobe sa invaliditetom zaslužuju istu priliku da se dokažu, ali prečesto, potencijalni poslodavci previše pažnje posvete onom što se vidi ”na prvi pogled”, a to je invaliditet kandidata , a ne njihove sposobnosti. 

Članak je objavljen u sklopu provedbe trogodišnjeg programa „Osmijeh za sve“ kojeg provodi Udruga mladih „Mladi u EU“ u partnerstvu sa jedinicom lokalne samouprave Gradom Šibenikom. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.