Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pruža osobni asistent, a osoba može ostvariti pravo na uslugu u rasponu od 44 do 352 sata mjesečno. Osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi uslugu pruža komunikacijski posrednik, u rasponu od 10 do 160 sati mjesečno. Osobi s oštećenjem vida pruža videći pratitelj, u rasponu od 10 do 60 sati mjesečno.

Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent ne priznaje se osobi:

-koja ostvaruje uslugu pomoći u kući temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

-kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

-čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, osim u slučaju propisanom člankom 34. stavcima 4., 5. i 6. ovoga Zakona

-koja ostvaruje pravo na njegovatelja na temelju drugih propisa

-koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora

-koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelje

-ostvaruje uslugu pomoći u kući temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

-ima osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno u organizirano stanovanje temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa.

Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj ne priznaje se osobi:

-kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

-čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi

-koja ostvaruje pravo na njegovatelja na temelju drugih propisa

-kojoj član kućanstva može pružiti uslugu pratnje i pomoći u svakodnevnim aktivnostima sukladno njezinim potrebama

-koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora

-koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent.

Kako bi ostvario vlastita prava potencijalni korisnik mora podnijeti zahtjev nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Komisija za procjenu potrebe korisnika osnovana pri područnom uredu procjenjuje potrebu za uslugom osobne asistencije i broj sati usluge na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i druge dokumentacije. Komisija u suradnji s potencijalnim korisnikom usluge osobne asistencije, odnosno njegovim zakonskim zastupnikom, izrađuje Listu procjene potreba korisnika. O pravu na uslugu osobne asistencije Hrvatski zavod za socijalni rad odlučuje rješenjem.

Korisniku koji se nalazi u zdravstvenoj ustanovi te boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od 30 dana rješenjem se utvrđuje mirovanje prava na uslugu osobne asistencije. Korisniku koji se nalazi u zdravstvenoj ustanovi te boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od šest mjeseci rješenjem se utvrđuje prestanak prava na uslugu osobne asistencije.

Članak je objavljen u sklopu provedbe trogodišnjeg programa „Osmijeh za sve 2“ kojeg provodi Udruga mladih „Mladi u EU“ u partnerstvu sa jedinicom lokalne samouprave Gradom Šibenikom i Gradom Skradinom. Program je financiran sredstvima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.